Čak i ako se čini kao svojevrsna šala, slična onoj o kraj JaInternet od početka 2000-ih, izjava da "Internet je istekao” pripada jednom od onih koji su ga osnovali prije pola stoljeća.
Lawrence Roberts, osnivač ARPANET, izjavio je u svom članku da je struja sistem koji se sastoji od paketi podataka ne odgovara zahtjevima nekih modernih aplikacija (glasati i video) koristi sve više i više od strane vrlo velikog broja korisnika koje Internet trenutno ima i koji jedva izlazi na kraj s tom situacijom.
Internet je pokvaren. Trebao bih znati: ja sam to dizajnirao. Godine 1967. napisao sam prvi plan za pretka današnjeg Interneta, Advanced Research Projects Agency Network ili ARPANET, a zatim sam vodio tim koji ga je dizajnirao i izgradio. Glavna ideja bila je podijeliti dostupnu mrežnu infrastrukturu slanjem podataka u obliku malih, neovisnih paketa, koji bi, iako bi mogli stići u različito vrijeme, uglavnom stigli do svojih odredišta. Mala računala koja su usmjeravala podatkovni promet – nazvao sam ih Procesori poruka sučelja ili IMP – razvila su se u današnje usmjerivače i dugo su pratila fenomenalni rast Interneta. Sve do sada.
Rješenje koje predlaže Roberts je potpunu ponovnu upotrebu sustava mreža s novom vrstom usmjerivača za prijenos informacija neprekidno, bez prekida, kako bi se uklonila vrlo duga kašnjenja između paketa podataka i pogreške uzrokovane gubitkom takvih paketa.
Rezultat je da usmjeravanje prometa u smislu tokova, a ne pojedinačnih paketa, poboljšava iskorištenost mreža. Uklanjanjem prekomjernih kašnjenja i slučajnih gubitaka paketa tipičnih za tradicionalne usmjerivače, upravljanje protokom ispunjava komunikacijske veze s više podataka i štiti glasovne i video tokove. I sve to čini bez potrebe za promjenama vremenski testiranog TCP/IP protokola.
Više detalja o tome kako se Internet može "spasiti" možete pronaći u bliskoj budućnosti ovdje.
